12 stvari koje sam saznala od žena iz regije

Nakon što je Body Sculpt izazov završio, poslala sam sudionicama upitnik od 15 pitanja. Iskreno, očekivala uglavnom potvrdu onoga što mislim da znam.

Dobila sam nešto sasvim drugo.

Cijeli izvještaj s grafovima i svim brojkamaobjavila sam u BlissFit istraživanju o vježbanju kod kuće.

Ovdje izdvajam dvanaest nalaza koji su me najviše iznenadili, nasmijali ili natjerali da promijenim način na koji slažem treninge kod kuće.

1. Izgled je završio na zadnjem mjestu, i to uvjerljivo

Pitala sam žene što ih je najviše držalo tijekom četiri tjedna. Vidljiv fizički napredak odabralo je šest žena od 98, dakle 6,1 %.

Posljednje mjesto na cijeloj listi.

Sad zamislite koliko sam ja gledala u taj redak. Cijela industrija u kojoj radim vrti se oko fotografija prije i poslije, a ispada da je to ženama koje rade fitnes izazove od kuće bila najmanje zanimljiva stavka.

Što je onda pobijedilo?

pristup trenera i objašnjenja (26,5 %) te mogućnost da se trenira kod kuće i brzo završi (24,5 %).

Odnos i praktičnost zajedno nose 51,0 %, dakle više od svih ostalih odgovora zbrojenih.

A evo spoja koji mi je najdraži: osjećaj u vlastitom tijelu (13,3 %) bio je više nego dvostruko važniji od toga kako to tijelo izgleda (6,1 %).

Dvije ograde, jer ovo nije dokaz da ženama izgled nije bitan. Četiri tjedna prekratak su rok za velike vizualne promjene, pa je logično da izgled u tom razdoblju nije glavni motivator. I pitanje je bilo jednostruki odabir, pa mjeri koji je motiv bio najjači, a ne je li uopće postojao.

2. Dvije od tri žene vježbale su s bolom, i odradile su više od onih bez ijedne tegobe

Ovo je nalaz koji bih uokvirila.

Njih 63, dakle 64,3 %, navelo je neko fizičko ili zdravstveno stanje, prijavilo bol tijekom izazova, ili oboje.

Bez ikakvih ograničenja bilo je 23,5 % žena.

Bolovi u leđima najčešće su navedeno stanje (11,2 %), slijede višak kilograma koji otežava skakanje (9,2 %), slaba kondicija (8,2 %), bolovi u koljenima (8,2 %) i oporavak nakon poroda (7,1 %).

A sad ono interesantno...Očekivala bih da su te žene odradile manje. Dogodilo se obrnuto:

Žene s nekim ograničenjem odradile su pun program u 69,2 % slučajeva, a one bez ograničenja u 58,7 %.

Ne tvrdim da bol pomaže, to bi bila glupost. Moja odokativna pretpostavka je da su žene koje znaju da imaju ograničenje pažljivije birale, prilagođavale i planirale.

Ako se prepoznaješ u prvoj skupini, vježbe za leđa kod kuće i mobility trening dobra su polazna točka, uz razgovor s fizioterapeutom ako bol traje ili se pogoršava.

3. Svaka četvrta žena traži verziju bez skakanja, i ima dobar razlog

Točno 25,5 % sudionica traži ili HIIT bez skakanja ili posebnu low impact verziju izazova.

Prva reakcija nekih u fitness svijetu obično je da je to izbjegavanje napora. Ne bih se složila.

Skakanje podiže pritisak unutar trbušne šupljine i opterećenje na zdjelično dno.

U presječnom istraživanju na 5130 žena u dobi od 18 do 60 godina učestalost inkontinencije bila je 34,3 %, a svaka sedma žena imala je curenje urina tijekom tjelesne aktivnosti.

Za 9,8 % žena to je bila umjerena ili znatna prepreka vježbanju. Pregledni rad o zdjeličnom dnu potvrđuje da je učestalost veća upravo u aktivnostima s ponavljajućim skakanjem i poskakivanjem.

Spoji te dvije brojke i dobiješ vrlo jasnu poruku. Kad četvrtina žena traži varijantu bez skoka, to nije hir nego podatak koji trebamo uzeti u obzir.

Dobra vijest je da intenzitet ne mora nestati. Pilates vježbe, trening snage i HIIT bez skakanja daju sasvim dovoljno posla.

4. Poslije 45. godine pilates ruši HIIT gotovo tri prema jedan

Na cijelom uzorku pilates vodi s 39,8 % ispred HIIT-a s 33,7 %, što je razlika od šest postotnih bodova i zvuči poprilično dosadno. Onda razdvojiš odgovore po dobi i sve se otvori.

‍U skupini od 45 godina naviše pilates bira 57,7 % žena, a HIIT samo 19,2 %.
Ispod 45 godina odnos je gotovo izjednačen, 38,9 % za HIIT naspram 33,3 % za pilates.

Evo dodatka koji taj nalaz čini zanimljivijim.

Pilates je jedini tip treninga koji raste kroz sve tri dobne skupine, 32,3 %, pa 34,1 %, pa 57,7 %.

Nijedan drugi tip nema taj obrazac.

I još jedan, zbog kojeg proispitujem pretpostavku da je HIIT sport za dvadesete:

HIIT ima vrhunac u skupini od 35 do 44 godine (41,5 %), a ne kod najmlađih.

5. Intenzitet nije problem. Doskok jest.

Kad je trening bio intenzivniji, 52,0 % žena osjećalo se motivirano i zadovoljno, a njih 26,5 % teško se natjeralo, ali im je poslije bilo dobro.

To je gotovo 80 % žena s pozitivnim ili barem konstruktivnim doživljajem teškog treninga. Pa kakvi zmajevi...

Razdvojila sam ovo i po dobi pa sam dobila sljedeće:

Zabrinuto ili frustrirano osjećalo se 9 od 26 žena u skupini 45 i više (34,6 %), naspram 5 od 72 žene ispod 45 godina (6,9 %).

Čini mi se da žene poslije 45. godine i dalje žele raditi teško. Ono što im ne odgovara nije intenzitet nego udar na zglobove.

To su dvije potpuno različite stvari, a u programima se tretiraju kao ista.

6. Nitko ne odustaje zbog motivacije. Odustaje se zbog sata.

Pitala sam što je najviše utjecalo na broj odrađenih treninga.

Nedostatak vremena navelo je 30,6 % žena, a nedostatak motivacije 11,2 %.

Omjer je gotovo tri prema jedan.

I jedan detalj koji mi je bio simpatičan: nedostatak vremena pada s dobi.

Navodi ga 50,0 % žena u skupini od 25 do 34 godine, 34,1 % u skupini od 35 do 44, i 15,0 % u skupini od 45 do 54.

Negdje između četrdesete i pedesete, raspored očito prestane biti glavni neprijatelj. Razlog tome, po mojoj pretpostavci, a i vi možete pogoditi - rađanje i djeca.

7. Tri žene od 98 žele trening duži od 40 minuta

Kad sam pitala koliko trening smije trajati da bi se stvarno odradio, brojke su bile nemilosrdne.

Polovica žena (50,0 %) bira 20 do 30 minuta, još 25,5 % bira 30 do 40 minuta.

Trening duži od 40 minuta bira 3,1 %, dakle tri žene od 98.

Dakle, 75,5 % žena traži trening između 20 i 40 minuta.

Meni je stvar ovdje u potpunosti jasna i poprilično sam sigurna da ću ovaj podatak uzeti u obzir u narednim programima.

8. Početnice nisu odustajale više od iskusnih, i to je meni najljepši podatak u anketi

Ovo je dio gdje moram malo pohvaliti žene iz regije, jer podaci to zaslužuju.

Pet ili više treninga tjedno odradilo je 65,0 % žena koje prije nisu trenirale redovno.

Lijene, razmažene, zauzete, odsutne? Nope, čini mi se da su samo trebale krenuti.

71,4 % onih koje su već trenirale tri i više puta tjedno su završile izazov.

Razlika je 6,4 postotna boda. Na ovakvom uzorku to je gotovo ništa.

I još jedan podatak uz to: u izazov je bez ikakve rutine ušlo 61,2 % svih sudionica.

To su bile žene koje su krenule od nule, u dnevnoj sobi, između posla i večere, i onda to stvarno odradile.

Ako si trenutno na toj startnoj liniji, tekst kako početi i ostati u treningu kao početnik i full body trening za početnike napisani su točno za tebe.

9. Osam od deset žena ne želi isti program za sve

Neki oblik razlikovanja programa traži 81,6 % sudionica, a jedan program za cijelu zajednicu želi njih 18,4 %.

Najviše se traže odvojeni programi prema cilju, primjerice leđa, višak kilograma ili povratak treningu (34,7 %), pa ista struktura s početnom i naprednom verzijom (29,6 %).

Ali pravi dragulj skriva se u tome tko što traži.

Lakše i teže verzije istog treninga traži 45,0 % žena koje nisu trenirale redovno, a samo 23,8 % iskusnih vježbačica.

Očekivano. Mežutim, neočekivano je ovo...

WhatsApp grupu kao pomoć navelo je 40,0 % žena bez rutine i samo 4,8 % iskusnih.

Više od osam prema jedan.

Dakle početnicama treba prilagodba i zajednica, a iskusnima preciznost i praćenje.

To nisu iste potrebe i sve mi se čini da ih nema smisla servirati istim programom. Meni je taj podatak bio konkretan zadatak, ne zanimljivost.

10. Ista stvar bila je i moj najveći plus i moja zamjerka

Pitala sam žene čime su najmanje zadovoljne i objavila sam sve brojke, s imenima stavki, jer izvještaj koji prikazuje samo lijepe podatke nije izvještaj nego oglas.

Nema zamjerki navelo je 46,9 % žena, a 53,1 % navelo je nešto konkretno.

Na vrhu liste su newsletter (10,2 %) i plan prehrane (10,2 %), pa WhatsApp grupa (9,2 %) i to što se mora trenirati od kuće (9,2 %).

Zamjerke se skupljaju oko prateće ponude, ne oko treninga.

Newsletter i plan prehrane zajedno nose 20,4 %, dok su sami treninzi kao problem navedeni u 2,0 % odgovora.

A evo spoja zbog kojeg sam se nasmijala: pristup trenera naveden je kao zamjerka u 2,0 % odgovora, i kao glavni motivator u 26,5 %.

Ista stavka, oba kraja liste.

Ne može biti svima po volji i to je sasvim u redu. Osim toga, znam ja biti dosadna...

Anketu sam sastavila, provela i analizirala ja, organizatorica programa, među vlastitim sudionicama. Nalaz da je moj pristup bio najjači motivator treba čitati upravo u tom svjetlu, i tako je i naveden u ograničenjima izvještaja.

11. Vježbanje kod kuće nije slabija verzija teretane

Ovo je nalaz iz literature, ne iz moje ankete, ali savršeno sjeda uz ostalo.

🔬 U sistematskom pregledu i meta-analizi 30 randomiziranih studija na 3721 sudioniku dosljednost kućnih programa bila je 80 %, a programa u ustanovi 74 %, bez statistički značajne razlike.

Radi se o osobama s kroničnim bolestima u istraživačkim uvjetima, pa se to ne prenosi izravno na tvoju dnevnu sobu utorakom navečer.

Ali ruši uvriježenu pretpostavku da je vježbanje kod kuće automatski kompromis.

Za kontekst s druge strane... Teretane bilježe 40 do 70 % odustajanja unutar prvih šest mjeseci.

Dnevna soba, dakle, prolazi bolje nego što joj se pripisuje.

12. Zašto ne tvrdim da je 64,3 % žena završilo izazov

Za kraj nalaz koji nije zabavan, ali je najkorisniji u cijelom izvještaju.

Pet ili više treninga tjedno odradilo je 64,3 % ispitanica.

To je odlična brojka za marketing i loša brojka za istinu, pa je odmah seciram.

Riječ je o udjelu među 98 žena koje su ispunile anketu, a ne među 800 koje su se prijavile, a nisu ni počele.

Žene koje su odustale prvog tjedna gotovo sigurno nisu ispunjavale anketu na kraju, što je klasična pristranost preživjelih i povlači brojku prema gore.

Što ću ja s ovim brojkama

Krenula sam u analizu očekujući potvrdu, a dobila podsjetnik da žene koje treniraju sa mnom traže moju pozornost i slušanje.

Dvije trećine njih nosi neko ograničenje.

Tri četvrtine ima trideset minuta.

Ono što ih drži nije slika u ogledalu nakon četiri tjedna, nego osjećaj da imaju plan i da ih netko vodi kroz njega.

Sljedeći izazov gradim upravo prema tome: kraće jedinice, lakše i teže verzije istog treninga, više varijanti bez skakanja i manje pretpostavki o tome tko je s druge strane ekrana.

Ako želiš cijeli izvještaj s grafovima, metodologijom i popisom svih ograničenja, objavljen je ovdje.

Slobodno preuzmi brojke uz navođenje izvora, samo te molim da uz svaku preneseš i ogradu: uzorak je prigodan, samoodabran i prikupljen od strane organizatorice programa.

A ako te ovo natjeralo da razmišljaš o vlastitom treningu, evo gdje bih krenula:

Video treninge za sve razine objavljujem na YouTube kanalu BlissFit by Antonia, a prijave za sljedeći izazov otvaraju se uskoro.

Ovaj put s manje skakanja i više verzija, jer ste mi tako rekle.