Nutricionistica otkrila najčudniji savjet za mršavljenje

Antonia Ćosić
May 28, 2026
Antonia

Bok, ja sam Antonia

Antonia je magistrica nutricionizma i dijetetike sa Sveučilišta u Mostaru. Kao međunarodno (EREPS) certificirana instruktorica fitnesa, s 8 godina iskustva rada kao trenerica, posvećeno pomaže ženama pri ostvarenju svojih zdravstvenih i tjelesnih ciljeva.
Više o meni

Emocionalno jedenje je stvarno. Često je povezano sa stresom i regulacijom emocija, i može održavati pretilost jer vas tiho gura u višak kalorija.

Još gore, hrana je u tim trenucima stvarno dobar alat za utjehu. Brza je. Uvijek dostupna. I pomaže ODMAH.

I zato je moje pitanje sljedeće:

Ako je hrana postala emocionalna utjeha, može li neka druga vrsta emocionalne nagrade pomoći kontroli apetita?

Zašto hrana postane utjeha i zašto to nije slab karakter

vjeverica jede kikiriki

Kroz više od 7 godina rada kao nutricionistica i osobna trenerica, vidjela sam isti obrazac bezbroj puta. Naročito kod žena koje nose puno odgovornosti i malo prostora za sebe.

Kad ste pod stresom, tijelo traži olakšanje. Hrana ga često daje brzo, a zatim dođe krivnja i osjećaj neuspjeha. I tu nastaje začarani krug: stres, jedenje, krivnja, još stresa, još jedenja.

Važno je reći ovo jasno.

Taj mehanizam nije vaša krivica, niti je znak da ste vi slabi.

To je ponašanje koje je s vremenom naučeno jer je u trenutku radilo svoj posao. Utješilo vas je.

Ja u ovom članku istražujem može li se taj mehanizam nekako prevariti.

Što znanost kaže o emocionalnom jedenju

Kad se emocionalno jedenje tretira ciljano, rezultati su bolji nego kad se sve svede na opće savjete tipa "samo jedite manje".

U jednoj novijoj analizi psiholoških intervencija, prosječno se vidi smanjenje emocionalnog jedenja, a prosječno i smanjenje tjelesne mase.

Posebno su se kao korisnim izdvojile stvari poput odvraćanja pažnje, rješavanja problema te rad na identitetu i vrijednostima.

Kad se problem događa u emocijama, dio rješenja mora biti u emocijama. Ne samo u planu prehrane za mršavljenje.

Možda baš iz ovog razloga osobni treneri s vremenom postanu psihoterapeuti bez hipokritove zakletve. JER TO LJUDIMA TREBA.

Gdje taj famozni neočekivani savjet ulazi u priču?

Cilj ovog članka nije da vam dadnem nekakva dugotrajna ulaganja u rad na sebi. To je uloga psihologa.

Mene znatiželja vodi u nekom drugom smjeru (malo bržem i preciznijem).

Ako emocija gura ruku prema hrani, pitam se može li nešto drugo preuzeti ulogu brze emocionalne nagrade.

RECIMO, DOBRA DJELA.

Antonia, jesi li ti pukla?

Jesam, ali to nije današnja tema.

Ovdje me stvarno zanima koje su zanimljive utjecaji/prednosti dobrih dijela koje bi nekako dale to emocionalno punjenje.

Prva je stres.

U ovom istraživačkom radu, kad ljudi tijekom stresnog dana naprave više prosocijalnih djela nego inače, stres ima slabiji negativan efekt na raspoloženje i doživljaj mentalnog zdravlja taj dan.

Ovo je dokazano, nije nekakva floskula. Dakle, kad ste tu za druge i s drugima, stres je manji (stres zbog kojeg više jedemo).

Druga je tijelo.

U eksperimentalnoj studiji, samo pisanje lijepe poruke prijatelju prije stresnog zadatka bilo je povezano s nižim odgovorom na stres, mjerljivim fiziološkim markerima.

Kad sam to spojila s onim što znam o emocionalnom jedenju... "E tu sam pukla"

Što ako smanjite stres ili promijenite emocionalni ton trenutka? Smanjujete li i pritisak da se smirite hranom?

A onda dolazi treći sloj. Nagrada.

Postoje neuroznanstveni nalazi koji pokazuju da čin davanja i doniranja može aktivirati sustave nagrade u mozgu. Da, isti onaj sustav nagrade koji dobijete kada jedete...

I ne, to ne znači da ćete brzo smršaviti jer ste bili dobri. Kao nutricionistica bila bih krajnje neozbilja da ovakvo nešto tvrdim.

Ali to možda znači da u kritičnom trenutku vaš mozak ima alternativu koja ne nosi kalorije.

Ali evo istine koju morate znati prije nego ovo pretvorite u savjet

Ako od dobrog djela napravite valutu, vrlo lako se okrenete protiv sebe.

Postoji dobro dokumentiran efekt moralnog licenciranja. Nakon tog nekog dobrog djela ljudi su ponekad skloniji kasnijem nagrađivanju samoga sebe, jer u glavi dobiju osjećaj zasluge.

U praksi to je dovoljno da nekima pokvari cijelu ideju "dijete dobrim djelima".

Zato nemojte upasti u kušnju da stvorite novi mehanizam koji nije povoljan za vas (dobro djelo - nagrada jedenjem).

Kako onda primjeniti dijetu dobrim djelima?

Ako primjetite da emocionalno jedete, cilj vam nije da okrenete list za 180 stupnjeva.

Cilj mi je da dobijete prostor između impulsa i ponašanja. Odnosno, da kad vas povuče da malo pojedete radi tuge, vi promjenite ponašanje. Umjeto čokolade, uradite neko dobro djelo.

Ako želite probati ovo u stvarnom životu, najzdravija verzija je mikro, brza i konkretna.

Ne govorimo o volontiranju tri sata nakon posla kad ste već na rubu. Govorimo o malom potezu koji mijenja trenutno stanje u glavi.

U praksi to izgleda ovako:

  • osjetite poriv za hranom koji nije fizička glad (ovo je najteže, morate osvijestiti taj moment!)
  • prepoznate da tražite utjehu
  • umjesto da odmah jedete, napravite jednu malu stvar za nekoga.
Poruka podrške, kratko javljanje osobi koja vam je bitna, sjesti kraj svog djeteta, mala usluga u kući...

Bilo što, samo da vas na sekundu izvuče iz tunela i vrati osjećaj smisla ili povezanosti.

Evo još nekih ideja:

  • Dati utjehu nekome kome je potrebna
  • Podržati dragu osobu na svom putu prema mršavljenju
  • Dati paket hrane i pića onima koji to trebaju
  • Odvesti nećake u park i na pizzu
  • Pomoći susjedi koja je slabije pokretna ili treba pomoć
  • Uraditi nešto korisno ali potpuno bezuvjetno
Ponekad to neće biti dovoljno. Ponekad hoće.

A kada jeste, to je veliki dobitak, jer ste prekinuli automatski obrazac bez borbe i bez kazne.

Najbolji okvir i dalje ostaje isti (šta' ću kad sam nutricionistica)

Neću vam prodavati bajku.

Najbolja opcija je dobra psihološka podrška, okolina koja vas ne sabotira, provjereni alati za kontrolu apetita, rad sa stručnjakom, osobito ako se radi o kompulzivnom jedenju ili epizodama gubitka kontrole.

I iznad svega, kalorijski deficit i plan prehrane za mršavljenje su temelj.

Dobra djela, mindfulness, šetnje, tehnike smirivanja, sve to može biti podrška.

Ali bez konkretnih savjeta i deficita, podrška nema što podržavati.

Zaključak

Mršavljenje čineći dobra djela nije znanstvena formula. Ali dobra djela mogu biti pametan, human alat za one koji jedu da bi se smirili, jer mogu ublažiti stres i ponuditi alternativnu nagradu u trenutku kad hrana inače preuzme kontrolu.

Samo nemojte od toga napraviti transakciju. Ako je vaš cilj stabilno mršavljenje, koristite to kao most prema boljoj regulaciji emocija, a ne kao opravdanje za kasnije popuštanje.

Ako želite, mogu ovaj tekst prilagoditi vašoj BlissFit strukturi s naslovom koji ima visoki CTR, meta descriptionom, i uvodnim paragrafom koji je još više PR friendly, bez gubitka znanstvene korektnosti.