.svg)
Postoji zanimljiva stvar s dijabetesom i debljanjem. Isti problem (povišen šećer) kod nekih ljudi dovodi do mršavljenja, a kod drugih do debljanja. I onda se dogodi da krenete liječiti šećer, nalaz se popravi, a vaga ode gore.
Pa se čovjek s razlogom zapita: “Kako sad ovo?”
Odgovor je pomalo kontra intuitivan i kompliciran. U suštini, dijabetes i debljanje se mogu odviti u različitim scenarijima koji ovise o fazi bolesti i terapiji.
U ovom članku prolazimo tri takva scenarija i gledamo kako dijabetes utječe na tjelesnu kilažu.
Kratki zaključci o dijabetesu i debljanju
- Visok šećer može (ali ne mora) uzrokovati mršavljenje, ne debljanje. Gubite kalorije kroz urin i tijelo ulazi u “krizni način rada”, pa je nenamjerno mršavljenje jedan od tipičnih simptoma dijabetesa.
- Debljanje je češće povezano s tipom 2 dijabetesa još prije dijagnoze. Višak masnog tkiva (posebno oko struka) snažno i linearno povećava rizik razvoja tip 2 dijabetesa.
- Nakon uvođenja ili intenziviranja inzulina, debljanje je česta pojava. To je dobro poznat i dobro opisan problem u literaturi.
- Nisu svi lijekovi “isti” za težinu. Inzulin, sulfonilureje i glitazoni (npr. pioglitazon) češće idu uz porast težine, dok metformin, SGLT2 inhibitori i GLP-1 receptor agonisti češće pomažu u gubitku težine.
- Plan prehrane za mršavljenje je i dalje jedan od najjačih alata za bolji šećer kod tip 2 dijabetesa. Čak i umjeren gubitak težine može olakšati regulaciju i smanjiti potrebu za lijekovima kod dijela ljudi.
- Ne trebate birati između “dobrog šećera” i “težine”. Postoji način da se šećer stabilizira uz manje šanse za debljanje, ali često traži pametno podešavanje terapije + prehrane + rutine.
Kako dijabetes i težina zapravo stoje: Tri scenarija koja ljudi miješaju
1) Prije dijagnoze: debljanje kao dio puta prema inzulinskoj rezistenciji
Kod tipa 2 dijabetesa najčešći scenario je:
- godine inzulinske rezistencije,
- često postupan porast kilograma (posebno u području trbuha)
- tek onda “službena” dijagnoza.
Sustavni pregledi pokazuju da veći BMI i veći opseg struka snažno povećavaju rizik razvoja tip 2 dijabetesa (T2D) i to prilično linearno.
2) Mršavljenje kad je šećer visok i dijabetes nije dobro kontroliran
Ovo ljudima bude iznenađenje.
Nekontroliran dijabetes može skinuti kile, ali to nije zdrav gubitak težine.
To je znak da glukoza ne ulazi kako treba u stanice. Dio energije doslovno odlazi kroz urin, a tijelo poseže za zalihama.
Zato “gubitak težine bez pokušaja” stoji među klasičnim simptomima dijabetesa, kako navodi i CDC.
3) Nakon početka terapije (posebno inzulina): Debljanje kao nuspojava
Kad se šećer popravi, prestajete gubiti kalorije kroz urin i tijelo ponovno efikasnije skladišti energiju.
Uz to, inzulin je hormon skladištenja. Kad ga uvedemo ili pojačamo, kod mnogih ljudi dođe do porasta težine.
To je toliko česta tema da postoje posebni stručni pregledi posvećeni baš ovj temi inzulina i debljanja.
Zašto ljudi s dijabetesom dobivaju na težini (najčešći pravi razlozi)
Inzulin i intenziviranje terapije: najpoznatiji “krivac”
U praksi vrijedi ovo pravilo da ako je terapija intenzivnija (više inzulina / više titracije), veća je šansa za porast težine. Studije pokazuju da je ovo osobito istina u prvoj godini.
Ne znači da je inzulin “loš”. On djeluje i s njim treba pametno.
U nekim usporedbama bazalnih inzulina, detemir (oblik inzulina) je bio povezan s nešto manjim porastom težine u odnosu na glargin (drugi oblik inzulina), ovisno o studiji i režimu.
Hipoglikemije i “kompenzacijsko” jedenje
Ako imate epizode niskog šećera, lako je prihvatiti onu standardnu metodu. Uzmete milky way ili kolačić, pojedete malo više i to vas sačuva da ne padnete.
Problem je što se to s vremenom pretvori u višak kalorija i porast težine.
U literaturi se hipoglikemija i strah od nje često spominju kao dio šireg konteksta problema s debljanjem na terapiji. PubMed
Lijekovi: neki dižu težinu, neki su neutralni, neki pomažu pri mršavljenju
Ovo je pandorina kutija da vam budem iskrena. Često je najlakša poluga za promjenu (naravno, uz liječnika).
Prema smjernicama i kliničkim preporukama, okvirno vrijedi:
- Češće povezani s porastom težine: inzulin, sulfonilureje, glitazoni (npr. pioglitazon). Diabetes Journals+1
- Češće neutralni ili blaže opcije: Npr. DPP-4 inhibitori su u prosjeku povoljniji za težinu u odnosu na sulfonilureje u usporedbama (manje dobitka na težini). Metformin je u smjernicama često opisan kao težinski neutralan (u praksi kod nekih ljudi bude i blagi pad) PubMed
- Češće povezani s gubitkom težine: metformin, SGLT2 inhibitori, GLP-1 receptor agonisti. Diabetes Journals+1
Kod sulfonilureja, meta-analize i pregledi često navode porast težine (red veličine par kilograma, ovisno o dizajnu i usporedbi). PMC+1
Kod pioglitazona se porast težine također često vidi u studijama i to je poznata tema (dijelom i zbog zadržavanja tekućine).
7 načina kako stabilizirati šećer, a da težina ne “pobjegne”
1) Prvo provjerite terapiju kroz prizmu težine (s liječnikom)
Ako ste na terapiji koja često diže težinu, vrijedi razgovarati s liječnikom postoje li alternative koje su neutralnije ili pomažu pri mršavljenju, posebno ako imate i višak kilograma.
Smjernice eksplicitno naglašavaju da je učinak lijeka na težinu važan kriterij izbora.
2) Ako je inzulin nužan, cilj je “manje hipoglikemija, manje prejedanja”
U realnosti, puno debljanja ide preko hipoglikemija i kompenzacije.
Ako imate česte “padove”, to nije samo problem sigurnosti, nego i problem težine kroz vrijeme. PubMed
3) Jednostavno pravilo tanjura koje radi i za šećer i za apetit
Nema ovdje neke posebne filozofije. Što više proteina i vlakana u glavnim obrocima, manje “golih” ugljikohidrata bez konteksta.
Svakako je korisno uzimati neke ugljikohidratne namirnice koje ne prave ogromne skokove kao što su celer, cikorija, ovih 8 dokazanih napitaka za skidanje šećera, kajsije za dijabetes, kuhani batat ili ljubičasti batat, itd.
To pomaže sitosti i olakšava kalorijski deficit bez osjećaja kazne.
4) Uvedite 2–3 treninga snage tjedno (i hodanje kao “temelj”)
Ovo je jedan od najpodcjenjenijih poteza kod inzulinske rezistencije: mišići su najveći potrošač glukoze kad rade svoj posao.
U praksi, snaga + svakodnevno aerobne aktivnosti za mršavljenje olakšavaju i regulaciju šećera i kontrolu apetita.
5) Mjerite “kvalitetu napretka”, ne samo kilograme
Ako se šećer stabilizira, moguće je da dio porasta težine bude povrat tekućine i energije koju prije niste zadržavali, pogotovo kod ljudi koji su prije dijagnoze naglo mršavili.
6) Ciljajte realan gubitak: 5–10% često mijenja igru
CDC konkretno navodi da i 5–10% gubitka težine može pomoći zdravlju i olakšati regulaciju šećera (kod mnogih ljudi i uz manju potrebu za lijekovima).
7) Ne pokušavajte “popraviti” dijabetes samo restrikcijom
Pretjerano rezanje hrane često završi jakim napadima gladi, oscilacijama šećera i frustracijom. Bolje je složiti rutinu koju možete držati mjeseci.
Dijabetes je maraton, ne sprint.
Najčešća pitanja za dijabetes i debljanje
Može li dijabetes sam po sebi uzrokovati debljanje?
Može, ali najčešće indirektno. Kroz terapiju (posebno inzulin) i ponašanja oko hipoglikemije, ili kroz fazu prije dijagnoze kod tipa 2 gdje inzulinska rezistencija ide uz porast masnog tkiva.
Zašto sam počeo/počela dobivati na težini kad se šećer popravio?
Kad je šećer bolje kontroliran, tijelo prestane gubiti kalorije i tekućinu kroz urin, a inzulin (vlastiti ili terapijski) olakša skladištenje energije. To je dobro poznat fenomen kod inzulinske terapije i intenziviranja liječenja.
Koji lijekovi najčešće debljaju?
Najčešće se spominju inzulin, sulfonilureje i glitazoni. Kao povoljnije za težinu često se navode metformin, SGLT2 inhibitori i GLP-1 receptor agonisti.
U praksi izbor ovisi o vašem profilu i komorbiditetima. Zato se ovo uvijek rješava s liječnikom, ne solo.
Zaključak: dijabetes i debljanje nisu vaš “neuspjeh”, nego signal što treba podešavati
Ako ste se udebljali nakon dijagnoze ili nakon promjene terapije, to ne znači da se ne trudite dovoljno.
Često znači da je tijelo prešlo u stabilniji metabolički režim
Ali da terapiju, prehranu i rutinu treba fino namjestiti da šećer bude dobar bez stalnog curenja kalorija u višak.
